Monday, October 6, 2008

Boiling Point: Road to Hell

Igra koja se u potpunosti može opisati svojim naslovom i podnaslovom. Za nekih otprilike dva sata, koliko je trajalo moje „druženje“ sa ovom igrom, bio sam tamo – ključajući, na putu za pakao.

Boiling Point je najavljivan kao GTA ubica, a što je najgore to je i mogao postati. Zamislite adrenalinsko šibanje u južnoameričkoj džungli, potpuno nelinearnu kampanju u kojoj možete sarađivati sa gerilcima, mafijom, lokalnim banditosima, indijancima, CIA-om, jedinstveni sistem upgradea oružja, ogromnu mapu kojoj mogu parirati samo igre iz TES serijala – e pa upravo ste zamislili Boiling Point. E pa u čemu je onda problem? Bagovi, bagovi, bagovi – gomila bagova...

Pa dobro tu je patch, rekli bi neki... pečuj i uživaj! Pa... igra patchovana poslednjom 2.0 zakrpom (koja btw ima više ispravki nego prilikom prelaska sa alfa na beta fazu testiranja) je i dalje puna bagova. Dovoljno je reći da su me prilikom prvog pokretanja u igri sačekali likovi bez tekstura, crne rupe koje su se šetale gradom. Prvi restart. Ljudi su sada OK, čak sa svakim od njih mogu i da popričam. Nailazim na debelog gospodina u atlet-majici, pritisnem Enter i popijem desktop. Treći put ulazim u igru odlučan da više ne startujem ljude po ulici nego da krenem pravo ka ispunjenju prve misije – razgovoru sa nekim tamo urednikom. To je prošlo super, dobio sam ključeve od auta koji me je čekao ispred ulaza. Palim mašinu, obiđem dva-tri kruga oko gradskog trga čisto da vidim kako vuče, a onda se zaputim ka markeru na radaru. Prilazim mostu – kad ono opet desktop. Mrštim se, ponovo pokrećem igru. Ona izleće u Win na potpuno istom mestu. Već počinjem opasno da se nerviram, sada ću da pokušam da obiđem to ukleto mesto. Idem okolo, ne vredi igra puca svaki put kada priđem mostiću. Gledam na netu da slučajno ne postoji neki noviji patch, postoji 2.1 ali samo za rusku verziju. Startujem Your Uninstaller i nakon par klikova oslobađam ~4GB prostora na hard disku.

Zaista se pitam kako je ova igra uopšte mogla da dospe do distribucije, a da se te sramne uloge prihvatio gigant Atari. Ne mogu a da se ne nasmejem podatku da ukrajinski tim koji je „uradio“ ovu igru sprema i nastavak – White Gold: War in Paradise.

1 comment:

Anonymous said...

Pronadji neki stariji patch, postoje velike sanse da ce ti proraditi.
Inace, igra je sama po sebi odlicna (bar ono malo sto sam pre probao) i ima dosta zanimljivih ideja i resenja, kao i nelinearnost, ali su je upravo bugovi ubili.