Tuesday, December 9, 2008

Šta nam se to dogodilo?

Redovno pratim GTA4 temu i zaista mi nije jasno. Prošlo je skoro nedelju dana od pojavljivanja igre, većina onih koje je igra zanimala su je nabavili, rešili probleme oko aktivacije, klimave kamere ili nekih drugih vidova zaštite. I sada, umesto da uživaju u čarima igre, uglavnom se priča kako izvući još koji frejm iz igre i postavljaju rezultati internog benchmarka u igri.

To me je podsetilo na jedan intervju koji je dao Chris Yates (jedan od dizajnera u Sensible Softwareu) još tamo negde `92 - `93 godine. Naime, oni su bili prinuđeni da naprave dve verzije SEUCK-a (Shoot`em-Up Construction Kit), programčića koji je služio za kreiranje jednostavnijih pucačkih igara. Jedna verzija je bila za evropsko, a druga za američko tržište. A u čemu je bila razilka između njih? U evropskoj verziji program se učitavao u cugu, glava drajva bi svega nekoliko puta preletela preko magnetnog diska. Ali u Americi je bilo drugačije. Da bi korisnici imali utisak da je njihov skupo plaćeni hardver iskorišćen do maksimuma, morali su da nameste da se igra učitava polako. Tačnije ona se i dalje učitavala veoma brzo, ali je nakon toga disk nastavljao da radi u prazno, a lampica se nasumice palila i gasila, što je davalo iluziju da se kompjuter zaista „muči“ da pokrene taj program. I Ameri su bili zadovoljni.

Izgleda da je nešto slično u međuvremenu prešlo preko bare i zarazilo i naše mlađe naraštaje. Jeste da je neoptimizovani GTA4 svrgnuo Crysis sa trona zahtevnosti, ali zar je toliko bitno da li ćete izvući 30 ili 33 frejma po sekundi? Izlaze nove verzije ForceWare i Catalyst drajvera specijalno za ovu igru, edituju se komandne linije, traže se alternativni operativni sistemi koji bi ovo čudo mogli bolje da poteraju, ljudi ovo je bitka do poslednjeg frejma. Da li su igrači postali najobičnije sise koje prosto ne mogu da igraju ništa ispod 50-60 fps-a u najvećoj rezoluciji koju njihov monitor može da podrži? Da li imamo klasičan slučaj zamene teza: hardver se ne kupuje zbog igara, već igre kupujemo zbog hardvera? Da bismo ga testirali, dobili rezultate benchmarka i onda sve to slikovito prikazali pomoću pie i bar dijagrama, a onda likovali u fazonu „nije što je moj, al` je najbolji“.

Ljudi igrajte igre, prvenstvena namena im je da vas zabave, a ne da opravdaju pare potrošene na vaš hardver jer savršeno klize na njemu.

4 comments:

Nikola B said...

True, true :(

Joker said...

Potpuno se slazem s tobom.

Ketchua said...

Mnogo si ti mator da bi to shvatio...:D samo cu reci: Deca...:(

Anonymous said...

Pa da...baš sam juče razgovarao sa prijateljem na ovu temu. Igračka industrija se zaista svela na zavisnost od hardvera. Izgubio se onaj izvorni igrački duh, gde je zabav bila na prvom mestu. Sada većina igra više da se loži na grafiku itd (kao d aje to suština igre).
Ne znam da li je to tako što su možda proizvođači grafičkih karti postali toliko jaki da uslovljavaju tržište...Da, PC računari su odneli pobedu, odnosno mogućnost da zamenjuješ koje hoćeš delove u kućištu (što ima svojih prednosti), ali to je previše "oslobodilo" tržište i sada se ne zna ko pije a ko plaća. I danas nije više fazon da se tržište deli na proizvođaće računara, kao što je pre bilo: PC, Amiga, Atari, Commodore.....Proizvođač računara je sve to uglavnom pravio i nije mnogo zavisio od proizvođača nekog dela...Svaki računar je imao svoj fazon i svoj OS, na primer. I nije se toliko žurilo sa proizvodnjom i izdavanjem novih modela, delova i trista čuda, a sad moraš da primeniš računar više puta godišnje da bi stigao taj trend.
Taj sporiji i zdraviji tempo tržišta računara do rane prve polovine 90-ih je omogućavao umetnicima koji su proizvođili igre da pokažu svoju kreativnost a ne da opravdavaju hardver, što ti kažeš